tužitelj
srpskohrvatski uredi
Imenica uredi
tužitelj - imenica jednine (množina: tužitelji), muški rod
- Osoba koja podnosi tužbu.
Deklinacija uredi
| Padež | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| Nominativ | tužitelj | tužitelji |
| Genitiv | tužitelja | tužitelja |
| Dativ | tužitelju | tužiteljima |
| Akuzativ | tužitelja | tužitelje |
| Vokativ | tužitelju | tužitelji |
| Instrumental | tužitelju | tužiteljima |
| Lokativ | tužiteljom | tužiteljima |
Sinonim uredi
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /tǔʒiteʎ/
- Hifenacija: tu‧ži‧telj
Imenica uredi
tùžitelj m (ćirilica ту̀житељ)
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Deklinacija uredi
deklinacija imenice tužitelj
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | tužitelj | tužitelji |
| genitiv | tužitelja | tužitelja |
| dativ | tužitelju | tužiteljima |
| akuzativ | tužitelja | tužitelje |
| vokativ | tužitelju | tužitelji |
| lokativ | tužitelju | tužiteljima |
| instrumental | tužiteljem | tužiteljima |
Reference uredi
- „tužitelj” u Hrvatskom jezičnom portalu