tužitelj
srpskohrvatski
urediImenica
ureditužitelj - imenica jednine (množina: tužitelji), muški rod
- Osoba koja podnosi tužbu.
Deklinacija
urediPadež | Jednina | Množina |
---|---|---|
Nominativ | tužitelj | tužitelji |
Genitiv | tužitelja | tužitelja |
Dativ | tužitelju | tužiteljima |
Akuzativ | tužitelja | tužitelje |
Vokativ | tužitelju | tužitelji |
Instrumental | tužitelju | tužiteljima |
Lokativ | tužiteljom | tužiteljima |
Sinonim
urediSrpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /tǔʒiteʎ/
- Hifenacija: tu‧ži‧telj
Imenica
ureditùžitelj m (ćirilica ту̀житељ)
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Deklinacija
uredi deklinacija imenice tužitelj
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | tužitelj | tužitelji |
genitiv | tužitelja | tužitelja |
dativ | tužitelju | tužiteljima |
akuzativ | tužitelja | tužitelje |
vokativ | tužitelju | tužitelji |
lokativ | tužitelju | tužiteljima |
instrumental | tužiteljem | tužiteljima |
Reference
uredi- „tužitelj” u Hrvatskom jezičnom portalu