tutnja

tutnja (srpskohrvatski, ćir., тутња) uredi

Imenica uredi

tutnja f (ćirilica тутња)

Značenja:

  1. Snažan zvuk koji nastaje od motora u radu, kloparanja točkova i sl. [1]


Primeri:

  1. I, međùtīm, jȃ dȏđem ù sobu kod Žíve i njèmu kȃžem da su pròšli ȁftovi i kùda ìdu. I ȍdem jȃ u bȃšću i čȕjem jȃ tùtnju. Kad jȃ izáđe u dvȍrīšte iz bȃšće, jȁ vȉdim čètir ȁfta ù naše dvȍrȉšte. [2] Kumane [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 136.

Napomene uredi