uprijeti

Srpskohrvatski

ùprijēti (ćirilica у̀прије̄ти) svrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola uprijeti

Infinitiv: uprijeti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: ùprijēvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		uprem	upreš	upre	upremo	uprete	upru
Budućnost	Futur I.	uprijet ću¹ uprijeću	uprijet ćeš¹ uprijećeš	uprijet će¹ uprijeće	uprijet ćemo¹ uprijećemo	uprijet ćete¹ uprijećete	uprijet će¹ uprijeće
Budućnost	Futur II.	budem upro²	budeš upro²	bude upro²	budemo uprli²	budete uprli²	budu uprli²
Prošlost	Perfekt	upro² sam	upro² si	upro² je	uprli² smo	uprli² ste	uprli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam upro²	bio si upro²	bio je upro²	bili smo uprli²	bili ste uprli²	bili su uprli²
	Aorist	uprijeh	uprije	uprije	uprijesmo	uprijeste	upriješe
Kondicional I.		upro² bih	upro² bi	upro² bi	uprli² bismo	uprli² biste	uprli² bi
Kondicional II.		bio bih upro²	bio bi upro²	bio bi upro²	bili bismo uprli²	bili biste uprli²	bili bi uprli²
Imperativ		-	upri	-	uprimo	uprite	-
Glagolski pridjev radni		upro m. / uprla f. / uprlo n			uprli m. / uprle f. / uprla n
Glagolski pridjev trpni		uprt m. / uprta f. / uprto n			uprti m. / uprte f. / uprta n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.