uspjeti

hrvatski

ùspjeti (ćirilica у̀спјети) svrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola uspjeti

Infinitiv: uspjeti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: ùspjēvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		uspijem	uspiješ	uspije	uspijemo	uspijete	uspiju
Budućnost	Futur I.	uspjet ću¹ uspjeću	uspjet ćeš¹ uspjećeš	uspjet će¹ uspjeće	uspjet ćemo¹ uspjećemo	uspjet ćete¹ uspjećete	uspjet će¹ uspjeće
Budućnost	Futur II.	budem uspio²	budeš uspio²	bude uspio²	budemo uspjeli²	budete uspjeli²	budu uspjeli²
Prošlost	Perfekt	uspio² sam	uspio² si	uspio² je	uspjeli² smo	uspjeli² ste	uspjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam uspio²	bio si uspio²	bio je uspio²	bili smo uspjeli²	bili ste uspjeli²	bili su uspjeli²
	Aorist	uspjeh	uspje	uspje	uspjesmo	uspjeste	uspješe
Kondicional I.		uspio² bih	uspio² bi	uspio² bi	uspjeli² bismo	uspjeli² biste	uspjeli² bi
Kondicional II.		bio bih uspio²	bio bi uspio²	bio bi uspio²	bili bismo uspjeli²	bili biste uspjeli²	bili bi uspjeli²
Imperativ		-	uspij	-	uspijmo	uspijte	-
Glagolski pridjev radni		uspio m. / uspjela f. / uspjelo n			uspjeli m. / uspjele f. / uspjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

[[sv:uspjeti]