utor
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /ǔːtor/
- Hifenacija: u‧tor
Imenica
urediútor m (ćirilica у́тор)
Značenja:
- Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. [1]
Primeri:
- Pìnter níje pìnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić [1]
Sinonimi:
Deklinacija
uredi deklinacija imenice utor
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | utor | utori |
genitiv | utora | utora |
dativ | utoru | utorima |
akuzativ | utor | utore |
vokativ | utoru / utore | utori |
lokativ | utoru | utorima |
instrumental | utorom | utorima |
Reference
uredi- „utor” u Hrvatskom jezičnom portalu