utoviti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /utǒʋiti/
- Hifenacija: u‧to‧vi‧ti
Glagol
urediutòviti (ćirilica уто̀вити) svrš.
Šablon:prel Šablon:neprel
Oblici:
Značenja:
- Dobro hraneći učiniti debelim, uhraniti; učiniti tovnim (domaću životinju). [2] [3] Subotica Gospođinci Novi Kneževac Žitište[1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola utoviti
Infinitiv: utoviti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: utòvīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
utovim | utoviš | utovi | utovimo | utovite | utove | |
Budućnost |
Futur I. |
utovit ću1 utoviću |
utovit ćeš1 utovićeš |
utovit će1 utoviće |
utovit ćemo1 utovićemo |
utovit ćete1 utovićete |
utovit će1 utoviće |
Futur II. |
budem utovio2 | budeš utovio2 | bude utovio2 | budemo utovili2 | budete utovili2 | budu utovili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
utovio2 sam | utovio2 si | utovio2 je | utovili2 smo | utovili2 ste | utovili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam utovio2 | bio si utovio2 | bio je utovio2 | bili smo utovili2 | bili ste utovili2 | bili su utovili2 | |
Aorist |
utovih | utovi | utovi | utovismo | utoviste | utoviše | |
Kondicional I. |
utovio2 bih | utovio2 bi | utovio2 bi | utovili2 bismo | utovili2 biste | utovili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih utovio2 | bio bi utovio2 | bio bi utovio2 | bili bismo utovili2 | bili biste utovili2 | bili bi utovili2 | |
Imperativ |
- | utovi | - | utovimo | utovite | - | |
Glagolski pridjev radni |
utovio m. / utovila f. / utovilo n | utovili m. / utovile f. / utovila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
utovljen m. / utovljena f. / utovljeno n | utovljeni m. / utovljene f. / utovljena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „utoviti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 123, 140.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 210, 322.