veleučen

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /ʋeleût͡ʃen/
• Hifenacija: ve‧le‧u‧čen

Pridjev

veleȕčen (ćirilica велеу̏чен, određeni vid veleȕčenī)

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Deklinacija

    oblici neodređenog vida

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		veleučen	veleučena	veleučeno
genitiv		veleučena	veleučene	veleučena
dativ		veleučenu	veleučenoj	veleučenu
akuzativ	neživo živo	veleučen veleučena	veleučenu	veleučeno
vokativ		veleučen	veleučena	veleučeno
lokativ		veleučenu	veleučenoj	veleučenu
instrumental		veleučenim	veleučenom	veleučenim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		veleučeni	veleučene	veleučena
genitiv		veleučenih	veleučenih	veleučenih
dativ		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)
akuzativ		veleučene	veleučene	veleučena
vokativ		veleučeni	veleučene	veleučena
lokativ		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)
instrumental		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)

    oblici određenog vida

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		veleučeni	veleučena	veleučeno
genitiv		veleučenog(a)	veleučene	veleučenog(a)
dativ		veleučenom(u/e)	veleučenoj	veleučenom(u/e)
akuzativ	neživo živo	veleučeni veleučenog(a)	veleučenu	veleučeno
vokativ		veleučeni	veleučena	veleučeno
lokativ		veleučenom(e/u)	veleučenoj	veleučenom(e/u)
instrumental		veleučenim	veleučenom	veleučenim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		veleučeni	veleučene	veleučena
genitiv		veleučenih	veleučenih	veleučenih
dativ		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)
akuzativ		veleučene	veleučene	veleučena
vokativ		veleučeni	veleučene	veleučena
lokativ		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)
instrumental		veleučenim(a)	veleučenim(a)	veleučenim(a)

Reference

• „veleučen” u Hrvatskom jezičnom portalu