vrgnuti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /ʋr̂ɡnuti/
- Hifenacija: vr‧gnu‧ti
Glagol
uredivȑgnuti (ćirilica вр̏гнути) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola vrgnuti
Infinitiv: vrgnuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: vȑgnūvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
vrgnem | vrgneš | vrgne | vrgnemo | vrgnete | vrgnu | |
Budućnost |
Futur I. |
vrgnut ću1 vrgnuću |
vrgnut ćeš1 vrgnućeš |
vrgnut će1 vrgnuće |
vrgnut ćemo1 vrgnućemo |
vrgnut ćete1 vrgnućete |
vrgnut će1 vrgnuće |
Futur II. |
budem vrgnuo2 | budeš vrgnuo2 | bude vrgnuo2 | budemo vrgnuli2 | budete vrgnuli2 | budu vrgnuli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
vrgnuo2 sam | vrgnuo2 si | vrgnuo2 je | vrgnuli2 smo | vrgnuli2 ste | vrgnuli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam vrgnuo2 | bio si vrgnuo2 | bio je vrgnuo2 | bili smo vrgnuli2 | bili ste vrgnuli2 | bili su vrgnuli2 | |
Aorist |
vrgnuh / vrgoh | vrgnu / vrže | vrgnu / vrže | vrgnusmo / vrgosmo | vrgnuste / vrgoste | vrgnuše / vrgoše | |
Kondicional I. |
vrgnuo2 bih | vrgnuo2 bi | vrgnuo2 bi | vrgnuli2 bismo | vrgnuli2 biste | vrgnuli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih vrgnuo2 | bio bi vrgnuo2 | bio bi vrgnuo2 | bili bismo vrgnuli2 | bili biste vrgnuli2 | bili bi vrgnuli2 | |
Imperativ |
- | vrgni | - | vrgnimo | vrgnite | - | |
Glagolski pridjev radni |
vrgnuo m. / vrgnula f. / vrgnulo n | vrgnuli m. / vrgnule f. / vrgnula n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
vrgnut m. / vrgnuta f. / vrgnuto n | vrgnuti m. / vrgnute f. / vrgnuta n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „vrgnuti” u Hrvatskom jezičnom portalu