Srpskohrvatski

uredi

Izgovor

uredi
  • IPA: /zʋôno/
  • Hifenacija: zvo‧no

Imenica

uredi

zvȍno n (ćirilica зво̏но)


Kategorije:

past.


Značenja:

  1. Zvona koja imaju lep i prodoran zvuk. Crvena Crkva[1]


Primeri:

  1. Dóbro sam ga saránila — dvȁ pópa i đȁkon, i pevȃčko drúštvo, vȅlika zvȍna, vȅlika kȍla. Vršac Laćarak Zmajevo Đurđevo Novo Miloševo Izbište [1]
  2. Sȅćam se jȍš da je mȏj òtac nòsio zvȍna na Ȁlmašku cȓkvu. Novi Sad [1]
  3. A crkvèna zvȍna zvòne, òno odjèkuje. Kula [1]


Sinonimi:

  1. zvonce [2] Gibarac Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Sot Martinci Kukujevci Čerević Novi Slankamen Tovariševo Bačka Palanka [1]


Izrazi:

  1. Vezatizvono ("magijskom radnjom vezivanja crkvenih zvona doneti nesreću mladencima"). [1]
  2. Udariti na velika/sva zvona ("razglasiti svima"). Sombor [1]



Deklinacija

uredi

Reference

uredi
  • zvono” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.