narav
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /nǎːraʋ/
- Hifenacija: na‧rav
Imenica uredi
nárav f (ćirilica на́рав)
Značenja:
- skup bitnih moralnih, psihičkih i intelektualnih osobina[1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) mentalitet, psihologija, individualnost, senzibilitet, nastrojenost, ret. natura ret., kov, identitet, ego, fam. štih fam., osobine, ja, narav, individualitet, fig. krv fig., ličnost, duh, karakter, unutrašnjost, priroda, nutrina, psiha, duša, ćud [1]
Sinonimi:
- priroda, karakter, ćud, mentalitet, ličnost, duh, psiha, psihologija, kov, nutrina, srž, identitet, nastrojenost, ja, ego, fig. kov fig. [1]
- mentalitet, psihologija, individualnost, senzibilitet, nastrojenost, ret. natura ret., kov, identitet, ego, fam. štih fam., osobine, ja, narav, individualitet, fig. krv fig., ličnost, duh, karakter, unutrašnjost, priroda, nutrina, psiha, duša, ćud [1]
Deklinacija uredi
deklinacija imenice narav
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | narav | naravi |
genitiv | naravi | naravi |
dativ | naravi | naravima |
akuzativ | narav | naravi |
vokativ | naravi | naravi |
lokativ | naravi | naravima |
instrumental | naravlju / naravi | naravima |
Reference uredi
- „narav” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1