razlučiti

Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

IPA: /razlǔːt͡ʃiti/
Hifenacija: raz‧lu‧či‧ti

Glagol uredi

razlúčiti (ćirilica разлу́чити) svrš.

Značenja:

udaljiti jedno od drugoga^[1]
razumeti na svoj način ^[1]

Sinonimi:

rastaviti, raspariti, udaljiti, razjediniti, razložiti, odeliti, razdvojiti, rastaviti, raspariti, udaljiti, razjediniti, razložiti, odeliti, razdvojiti, pomeriti, odaljiti, odmaknuti, odbaciti ^[1]
spoznati, dokačiti, videti, fam. ukopčati fam., uočiti, razvideti, skapirati fam., razaznati, žarg. izvaliti žarg., shvatiti, ustanoviti, fig. dohvatiti fig., ukapirati žarg., pohvatati, prokljuviti fam., dopreti u glavu, razabrati, pojmiti, provaliti žarg., skontati fam., pohvatiti konce, uhvatiti, razlučiti, dokučiti, utuviti (u glavu), skužiti fam., ukačiti, ući u glavu, proniknuti (u nešto), uvideti, prozreti, spoznati, dokačiti, videti, ukopčati fam., uočiti, razvideti, skapirati fam., razaznati, izvaliti žarg., shvatiti, ustanoviti, dohvatiti fig., ukapirati žarg., pohvatati, prokljuviti fam., dopreti u glavu, razabrati, pojmiti, provaliti žarg., skontati fam., pohvatiti konce, uhvatiti, razlučiti, dokučiti, utuviti (u glavu), skužiti fam., ukačiti, ući u glavu, proniknuti (u nešto), uvideti, prozreti, doživeti ^[1]

Konjugacija uredi

Konjugacija glagola razlučiti

Infinitiv: razlučiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: razlúčīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		razlučim	razlučiš	razluči	razlučimo	razlučite	razluče
Budućnost	Futur I.	razlučit ću¹ razlučiću	razlučit ćeš¹ razlučićeš	razlučit će¹ razlučiće	razlučit ćemo¹ razlučićemo	razlučit ćete¹ razlučićete	razlučit će¹ razlučiće
Budućnost	Futur II.	budem razlučio²	budeš razlučio²	bude razlučio²	budemo razlučili²	budete razlučili²	budu razlučili²
Prošlost	Perfekt	razlučio² sam	razlučio² si	razlučio² je	razlučili² smo	razlučili² ste	razlučili² su
	Pluskvamperfekt	bio sam razlučio²	bio si razlučio²	bio je razlučio²	bili smo razlučili²	bili ste razlučili²	bili su razlučili²
	Aorist	razlučih	razluči	razluči	razlučismo	razlučiste	razlučiše
Kondicional I.		razlučio² bih	razlučio² bi	razlučio² bi	razlučili² bismo	razlučili² biste	razlučili² bi
Kondicional II.		bio bih razlučio²	bio bi razlučio²	bio bi razlučio²	bili bismo razlučili²	bili biste razlučili²	bili bi razlučili²
Imperativ		-	razluči	-	razlučimo	razlučite	-
Glagolski pridjev radni		razlučio m. / razlučila f. / razlučilo n			razlučili m. / razlučile f. / razlučila n
Glagolski pridjev trpni		razlučen m. / razlučena f. / razlučeno n			razlučeni m. / razlučene f. / razlučena n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference uredi

„razlučiti” u Hrvatskom jezičnom portalu

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[P._Ćosić_i_saradnici,_Rečnik_sinonima-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[1]