govoriti

Srpskohrvatski

Izgovor

IPA: /ɡoʋǒriti/
Hifenacija: go‧vo‧ri‧ti

Glagol

govòriti (ćirilica гово̀рити) nesvrš.

Značenja:

(značenje izvedeno preko sinonima) pričati, pripovedati, besediti, divaniti, kazivati, zboriti, izjavljivati, tvrditi, obraćati se, objavljivati, izgovarati, opisivati, iskazivati, izlagati, oglašavati se, reg. aminati reg., glasiti se reg., fam. pevati fam., plesti fam., vesti fam., žarg. spikati žarg., parlati žarg., form. prikazivati form., ekspr. glasati se ekspr., ocrtavati ekspr., ispredati ekspr., arh. glagoljati arh., hip. govorkati hip. ^[1]
(značenje izvedeno preko sinonima) divaniti, reg. londžati reg., ekspr. razvesti ekspr., pretresati, fam. ćeretati fam., ret. konverzirati ret., pričati, voditi razgovor, vesti fam., razglabati fam., arh. glagoljati arh., razvezati, raspričati se, komunicirati, rastelaliti se reg., diskutovati, govoriti, divaniti, londžati reg., razvesti ekspr., pretresati, ćeretati fam., konverzirati ret., pričati, voditi razgovor, vesti fam., razglabati fam., glagoljati arh., razvezati, raspričati se, komunicirati, rastelaliti se reg., diskutovati, govoriti, zapredati, dipliti, fam: ćaskati, tamburati, bubati, žrvnjati, glabati, zveketati, pričkati, ćućoriti, romoriti, vesti, razglabati, žuboriti, parlati, brbljati, brusiti jezik, domunđavati se, benaviti, pričuckati, čangrizati, guditi, tandrkati, buncati, zbor zboriti, govorkati, mrmoriti, drobiti, naklapati, čegrtati, drombuljati, prežvakavati, torokati, ćakulati reg., žarg. četovati žarg., žlabrati reg., tralalakati, kvocati, divaniti, čavrljati ^[1]

Sinonimi:

pričati, pripovedati, besediti, divaniti, kazivati, zboriti, izjavljivati, tvrditi, obraćati se, objavljivati, izgovarati, opisivati, iskazivati, izlagati, oglašavati se, reg. aminati reg., glasiti se reg., fam. pevati fam., plesti fam., vesti fam., žarg. spikati žarg., parlati žarg., form. prikazivati form., ekspr. glasati se ekspr., ocrtavati ekspr., ispredati ekspr., arh. glagoljati arh., hip. govorkati hip. ^[1]
divaniti, reg. londžati reg., ekspr. razvesti ekspr., pretresati, fam. ćeretati fam., ret. konverzirati ret., pričati, voditi razgovor, vesti fam., razglabati fam., arh. glagoljati arh., razvezati, raspričati se, komunicirati, rastelaliti se reg., diskutovati, govoriti, divaniti, londžati reg., razvesti ekspr., pretresati, ćeretati fam., konverzirati ret., pričati, voditi razgovor, vesti fam., razglabati fam., glagoljati arh., razvezati, raspričati se, komunicirati, rastelaliti se reg., diskutovati, govoriti, zapredati, dipliti, fam: ćaskati, tamburati, bubati, žrvnjati, glabati, zveketati, pričkati, ćućoriti, romoriti, vesti, razglabati, žuboriti, parlati, brbljati, brusiti jezik, domunđavati se, benaviti, pričuckati, čangrizati, guditi, tandrkati, buncati, zbor zboriti, govorkati, mrmoriti, drobiti, naklapati, čegrtati, drombuljati, prežvakavati, torokati, ćakulati reg., žarg. četovati žarg., žlabrati reg., tralalakati, kvocati, divaniti, čavrljati ^[1]

Konjugacija

Konjugacija glagola govoriti

Infinitiv: govoriti		Glagolski prilog sadašnji: govòrēći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: govòrēnje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		govorim	govoriš	govori	govorimo	govorite	govore
Budućnost	Futur I.	govorit ću¹ govoriću	govorit ćeš¹ govorićeš	govorit će¹ govoriće	govorit ćemo¹ govorićemo	govorit ćete¹ govorićete	govorit će¹ govoriće
Budućnost	Futur II.	budem govorio²	budeš govorio²	bude govorio²	budemo govorili²	budete govorili²	budu govorili²
Prošlost	Perfekt	govorio² sam	govorio² si	govorio² je	govorili² smo	govorili² ste	govorili² su
	Pluskvamperfekt	bio sam govorio²	bio si govorio²	bio je govorio²	bili smo govorili²	bili ste govorili²	bili su govorili²
	Imperfekt	govorah	govoraše	govoraše	govorasmo	govoraste	govorahu
Kondicional I.		govorio² bih	govorio² bi	govorio² bi	govorili² bismo	govorili² biste	govorili² bi
Kondicional II.		bio bih govorio²	bio bi govorio²	bio bi govorio²	bili bismo govorili²	bili biste govorili²	bili bi govorili²
Imperativ		-	govori	-	govorimo	govorite	-
Glagolski pridjev radni		govorio m. / govorila f. / govorilo n			govorili m. / govorile f. / govorila n
Glagolski pridjev trpni		govoren m. / govorena f. / govoreno n			govoreni m. / govorene f. / govorena n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

„govoriti” u Hrvatskom jezičnom portalu

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[P._Ćosić_i_saradnici,_Rečnik_sinonima-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[1]