onemogućiti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /onemoɡǔːt͡ɕiti/
- Hifenacija: o‧ne‧mo‧gu‧ći‧ti
Glagol
uredionemogúćiti (ćirilica онемогу́ћити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) zaustaviti, sprečiti, sputati, osujetiti, suzbiti, omesti, odbiti, ograničiti, otežati, zavezati, poremetiti, prevenirati, uskratiti, poprečiti, predusresti, zatomiti, zadržati, zakočiti, preprečiti, preduhitriti, preteći, zaprečiti, zamrsiti, potisnuti, preduprediti, ne dopustiti, stati na put, fig. saseći fig., fam. ne dati fam., ustaviti fam., ret. skučiti ret., uzbiti ret., pokolebati suž. [1]
Sinonimi:
- zaustaviti, sprečiti, sputati, osujetiti, suzbiti, omesti, odbiti, ograničiti, otežati, zavezati, poremetiti, prevenirati, uskratiti, poprečiti, predusresti, zatomiti, zadržati, zakočiti, preprečiti, preduhitriti, preteći, zaprečiti, zamrsiti, potisnuti, preduprediti, ne dopustiti, stati na put, fig. saseći fig., fam. ne dati fam., ustaviti fam., ret. skučiti ret., uzbiti ret., pokolebati suž. [1]
Asocijacije:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola onemogućiti
Infinitiv: onemogućiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: onemogúćīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
onemogućim | onemogućiš | onemogući | onemogućimo | onemogućite | onemoguće | |
Budućnost |
Futur I. |
onemogućit ću1 onemogućiću |
onemogućit ćeš1 onemogućićeš |
onemogućit će1 onemogućiće |
onemogućit ćemo1 onemogućićemo |
onemogućit ćete1 onemogućićete |
onemogućit će1 onemogućiće |
Futur II. |
budem onemogućio2 | budeš onemogućio2 | bude onemogućio2 | budemo onemogućili2 | budete onemogućili2 | budu onemogućili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
onemogućio2 sam | onemogućio2 si | onemogućio2 je | onemogućili2 smo | onemogućili2 ste | onemogućili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam onemogućio2 | bio si onemogućio2 | bio je onemogućio2 | bili smo onemogućili2 | bili ste onemogućili2 | bili su onemogućili2 | |
Aorist |
onemogućih | onemogući | onemogući | onemogućismo | onemogućiste | onemogućiše | |
Kondicional I. |
onemogućio2 bih | onemogućio2 bi | onemogućio2 bi | onemogućili2 bismo | onemogućili2 biste | onemogućili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih onemogućio2 | bio bi onemogućio2 | bio bi onemogućio2 | bili bismo onemogućili2 | bili biste onemogućili2 | bili bi onemogućili2 | |
Imperativ |
- | onemogući | - | onemogućimo | onemogućite | - | |
Glagolski pridjev radni |
onemogućio m. / onemogućila f. / onemogućilo n | onemogućili m. / onemogućile f. / onemogućila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
onemogućen m. / onemogućena f. / onemogućeno n | onemogućeni m. / onemogućene f. / onemogućena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „onemogućiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1