potući
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /pǒtuːt͡ɕi/
- Hifenacija: po‧tu‧ći
Glagol
uredipòtūći (ćirilica по̀тӯћи) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) pobediti, pogaziti, zgaziti, savladati, pokoriti, nadvisiti, oburvati, odneti pobedu, fig. srezati fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., nokautirati fig., potući, izr. pobosti zastavu izr., prevagnuti, matirati fig., trijumfovati, pojesti fig., svladati, nadići, dotući, slomiti, oboriti, ret. nadgornjati ret., izvojevati pobedu, ophrvati, prevladati, pregaziti, nadjačati, nadmašiti, uzeti meru izr., obrvati, žarg. uništiti žarg., skršiti, potčiniti, nadskočiti, baciti na kolena izr., fam. pomlatiti fam., shrvati, slaviti, dobiti fam., posesti, nadigrati, nadvladati, poraziti [1]
Sinonimi:
- pobediti, pogaziti, zgaziti, savladati, pokoriti, nadvisiti, oburvati, odneti pobedu, fig. srezati fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., nokautirati fig., potući, izr. pobosti zastavu izr., prevagnuti, matirati fig., trijumfovati, pojesti fig., svladati, nadići, dotući, slomiti, oboriti, ret. nadgornjati ret., izvojevati pobedu, ophrvati, prevladati, pregaziti, nadjačati, nadmašiti, uzeti meru izr., obrvati, žarg. uništiti žarg., skršiti, potčiniti, nadskočiti, baciti na kolena izr., fam. pomlatiti fam., shrvati, slaviti, dobiti fam., posesti, nadigrati, nadvladati, poraziti [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola potući
Infinitiv: potući | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: potúkāvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
potučem | potučeš | potuče | potučemo | potučete | potuku | |
Budućnost |
Futur I. |
potući ću | potući ćeš | potući će | potući ćemo | potući ćete | potući će |
Futur II. |
budem potukao1 | budeš potukao1 | bude potukao1 | budemo potukli1 | budete potukli1 | budu potukli1 | |
Prošlost |
Perfekt |
potukao1 sam | potukao1 si | potukao1 je | potukli1 smo | potukli1 ste | potukli1 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam potukao1 | bio si potukao1 | bio je potukao1 | bili smo potukli1 | bili ste potukli1 | bili su potukli1 | |
Aorist |
potukoh | potuče | potuče | potukosmo | potukoste | potukoše | |
Kondicional I. |
potukao1 bih | potukao1 bi | potukao1 bi | potukli1 bismo | potukli1 biste | potukli1 bi | |
Kondicional II. |
bio bih potukao1 | bio bi potukao1 | bio bi potukao1 | bili bismo potukli1 | bili biste potukli1 | bili bi potukli1 | |
Imperativ |
- | potuci | - | potucimo | potucite | - | |
Glagolski pridjev radni |
potukao m. / potukla f. / potuklo n | potukli m. / potukle f. / potukla n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
potučen m. / potučena f. / potučeno n | potučeni m. / potučene f. / potučena n | |||||
1 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola |
Reference
uredi- „potući” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1