dokrajčiti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /dǒkraːjt͡ʃiti/
- Hifenacija: dok‧raj‧či‧ti
Glagol
uredidòkrājčiti (ćirilica до̀кра̄јчити) svrš.
Značenja:
- privesti nešto kraju, sprovesti nešto u delo[1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) upropastiti, ruinirati, smrskati, unakaziti, fig. sagoreti fig., razoriti, upropastiti, osakatiti, zatreti, dotući, skršiti, zatrovati, raspršiti, satreti, fam. uprskati fam., pogaziti, zdrobiti sve pred sobom, oburvati, okrnjiti, iskoreniti, pokvariti, dokrajčiti, srušiti, smrviti, smožditi, ojaditi, razbiti, desetkovati, potrti, razrušiti, razbucati, opustošiti, demolirati, sravniti sa zemljom, utući, smlaviti, zatrti, porušiti, rasturiti, razbiti kao dete zvečku, utamaniti, zatući, zgromiti, razbiti u prah, ukloniti, zatomiti, zgaziti, izgaziti, devastirati [1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) likvidirati, fam. odstraniti fam., smaknuti fam., dotući fam., dokrajčiti fam., dokusuriti fam., pokositi fam., srediti fam., zgromiti fam., proliti krv fam., izr. sastaviti sa zemljom fam. izr., prikratiti za glavu fam. izr., poslati na drugi svet fam. izr., doći glave fam., žarg. ukokati žarg., koknuti žarg., ucmekati žarg., overiti žarg., zveknuti žarg., zbrisati s lica zemlje, usmrtiti, umoriti, oduzeti život, pogubiti, lišiti života, izvršiti ubistvo [1]
Sinonimi:
- dokrajčiti, ret. dokončati ret., odraditi, zaokružiti, arh. dokusuriti arh., zaključiti, fig. [[]] fig., svršiti, zgotoviti, okončati, apsorbovati fig., izr. isterati do kraja izr., dovršiti, dokrajčiti, dokončati ret., odraditi, zaokružiti, dokusuriti arh., zaključiti, [[]] fig., svršiti, zgotoviti, okončati, apsorbovati fig., isterati do kraja izr., dovršiti, obaviti [1]
- upropastiti, ruinirati, smrskati, unakaziti, fig. sagoreti fig., razoriti, upropastiti, osakatiti, zatreti, dotući, skršiti, zatrovati, raspršiti, satreti, fam. uprskati fam., pogaziti, zdrobiti sve pred sobom, oburvati, okrnjiti, iskoreniti, pokvariti, dokrajčiti, srušiti, smrviti, smožditi, ojaditi, razbiti, desetkovati, potrti, razrušiti, razbucati, opustošiti, demolirati, sravniti sa zemljom, utući, smlaviti, zatrti, porušiti, rasturiti, razbiti kao dete zvečku, utamaniti, zatući, zgromiti, razbiti u prah, ukloniti, zatomiti, zgaziti, izgaziti, devastirati [1]
- likvidirati, fam. odstraniti fam., smaknuti fam., dotući fam., dokrajčiti fam., dokusuriti fam., pokositi fam., srediti fam., zgromiti fam., proliti krv fam., izr. sastaviti sa zemljom fam. izr., prikratiti za glavu fam. izr., poslati na drugi svet fam. izr., doći glave fam., žarg. ukokati žarg., koknuti žarg., ucmekati žarg., overiti žarg., zveknuti žarg., zbrisati s lica zemlje, usmrtiti, umoriti, oduzeti život, pogubiti, lišiti života, izvršiti ubistvo [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola dokrajčiti
Infinitiv: dokrajčiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: dòkrājčīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
dokrajčim | dokrajčiš | dokrajči | dokrajčimo | dokrajčite | dokrajče | |
Budućnost |
Futur I. |
dokrajčit ću1 dokrajčiću |
dokrajčit ćeš1 dokrajčićeš |
dokrajčit će1 dokrajčiće |
dokrajčit ćemo1 dokrajčićemo |
dokrajčit ćete1 dokrajčićete |
dokrajčit će1 dokrajčiće |
Futur II. |
budem dokrajčio2 | budeš dokrajčio2 | bude dokrajčio2 | budemo dokrajčili2 | budete dokrajčili2 | budu dokrajčili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
dokrajčio2 sam | dokrajčio2 si | dokrajčio2 je | dokrajčili2 smo | dokrajčili2 ste | dokrajčili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam dokrajčio2 | bio si dokrajčio2 | bio je dokrajčio2 | bili smo dokrajčili2 | bili ste dokrajčili2 | bili su dokrajčili2 | |
Aorist |
dokrajčih | dokrajči | dokrajči | dokrajčismo | dokrajčiste | dokrajčiše | |
Kondicional I. |
dokrajčio2 bih | dokrajčio2 bi | dokrajčio2 bi | dokrajčili2 bismo | dokrajčili2 biste | dokrajčili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih dokrajčio2 | bio bi dokrajčio2 | bio bi dokrajčio2 | bili bismo dokrajčili2 | bili biste dokrajčili2 | bili bi dokrajčili2 | |
Imperativ |
- | dokrajči | - | dokrajčimo | dokrajčite | - | |
Glagolski pridjev radni |
dokrajčio m. / dokrajčila f. / dokrajčilo n | dokrajčili m. / dokrajčile f. / dokrajčila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
dokrajčen m. / dokrajčena f. / dokrajčeno n | dokrajčeni m. / dokrajčene f. / dokrajčena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „dokrajčiti” u Hrvatskom jezičnom portalu