razbiti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /rǎzbiti/
- Hifenacija: raz‧bi‧ti
Glagol
urediràzbiti (ćirilica ра̀збити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) polomiti, slomiti, slupati, skršiti, izlomiti, smrskati, razlupati, ret. pokršiti ret. [1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) okruniti se, uspeti, proslaviti, krunisati se, trijumfovati, ovenčati se, steći nagradu, nagraditi, pokoriti, pregaziti, slomiti, savladati, nadvladati, ophrvati, oburvati, fig. matirati fig., fam. pomlatiti fam., pojesti fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., svladati, izr. baciti na kolena izr., nadskočiti, nokautirati fig., poraziti, srezati fig., trijumfovati, shrvati, pogaziti, skršiti, nadići, žarg. uništiti žarg., posesti, oboriti, prevladati, zgaziti, nadjačati, prevagnuti, nadmašiti, pobosti zastavu izr., izvojevati pobedu, potčiniti, nadvisiti, uzeti meru izr., dobiti fam., odneti pobedu, nadigrati, ret. nadgornjati ret., obrvati, dotući, potući, neprel. slaviti neprel. [1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) slomiti, izlupati, izmlatiti, zgnječiti, istući, išamarati, išibati, polomiti, propustiti kroz šake, fam. izlomiti fam., reg. izdevetati reg., dati (po njušci), ubiti boga, izgruvati, žarg. uvoštiti žarg., izbubetati, sasuti zube u grlo, istabati, ispeglati fam., smrviti, dati (po turu), namlatiti, smožditi, napraviti od nekoga paprikaš, izlemati fam., srediti, sastaviti (sa zemljom), polomiti rebra, nalupati, ispljuskati, pretući, ret. izvoštiti ret., išćuškati, razbiti fam., natući, očerupati, premlatiti, olešiti žarg., unakaziti fam., namestiti (nekome kosti), isprebijati, izgaziti fam., izudarati, izbubecati, isprašiti, izbatinati [1]
Sinonimi:
- polomiti, slomiti, slupati, skršiti, izlomiti, smrskati, razlupati, ret. pokršiti ret. [1]
- okruniti se, uspeti, proslaviti, krunisati se, trijumfovati, ovenčati se, steći nagradu, nagraditi, pokoriti, pregaziti, slomiti, savladati, nadvladati, ophrvati, oburvati, fig. matirati fig., fam. pomlatiti fam., pojesti fig., prebiti fig., dokrajčiti fig., svladati, izr. baciti na kolena izr., nadskočiti, nokautirati fig., poraziti, srezati fig., trijumfovati, shrvati, pogaziti, skršiti, nadići, žarg. uništiti žarg., posesti, oboriti, prevladati, zgaziti, nadjačati, prevagnuti, nadmašiti, pobosti zastavu izr., izvojevati pobedu, potčiniti, nadvisiti, uzeti meru izr., dobiti fam., odneti pobedu, nadigrati, ret. nadgornjati ret., obrvati, dotući, potući, neprel. slaviti neprel. [1]
- slomiti, izlupati, izmlatiti, zgnječiti, istući, išamarati, išibati, polomiti, propustiti kroz šake, fam. izlomiti fam., reg. izdevetati reg., dati (po njušci), ubiti boga, izgruvati, žarg. uvoštiti žarg., izbubetati, sasuti zube u grlo, istabati, ispeglati fam., smrviti, dati (po turu), namlatiti, smožditi, napraviti od nekoga paprikaš, izlemati fam., srediti, sastaviti (sa zemljom), polomiti rebra, nalupati, ispljuskati, pretući, ret. izvoštiti ret., išćuškati, razbiti fam., natući, očerupati, premlatiti, olešiti žarg., unakaziti fam., namestiti (nekome kosti), isprebijati, izgaziti fam., izudarati, izbubecati, isprašiti, izbatinati [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola razbiti
Infinitiv: razbiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ràzbīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
razbijem | razbiješ | razbije | razbijemo | razbijete | razbiju | |
Budućnost |
Futur I. |
razbit ću1 razbiću |
razbit ćeš1 razbićeš |
razbit će1 razbiće |
razbit ćemo1 razbićemo |
razbit ćete1 razbićete |
razbit će1 razbiće |
Futur II. |
budem razbio2 | budeš razbio2 | bude razbio2 | budemo razbili2 | budete razbili2 | budu razbili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
razbio2 sam | razbio2 si | razbio2 je | razbili2 smo | razbili2 ste | razbili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam razbio2 | bio si razbio2 | bio je razbio2 | bili smo razbili2 | bili ste razbili2 | bili su razbili2 | |
Aorist |
razbih | razbi | razbi | razbismo | razbiste | razbiše | |
Kondicional I. |
razbio2 bih | razbio2 bi | razbio2 bi | razbili2 bismo | razbili2 biste | razbili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih razbio2 | bio bi razbio2 | bio bi razbio2 | bili bismo razbili2 | bili biste razbili2 | bili bi razbili2 | |
Imperativ |
- | razbij | - | razbijmo | razbijte | - | |
Glagolski pridjev radni |
razbio m. / razbila f. / razbilo n | razbili m. / razbile f. / razbila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
razbijen / razbit m. / razbijena / razbita f. / razbijeno / razbito n | razbijeni / razbiti m. / razbijene / razbite f. / razbijena / razbita n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „razbiti” u Hrvatskom jezičnom portalu