prigovarati
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /priɡoʋǎːrati/
- Hifenacija: pri‧go‧va‧ra‧ti
Glagol
urediprigovárati (ćirilica пригова́рати) nesvrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) prekorevati, zvocati, zanovetati, zakerati, gunđati, džangrizati, izvoljevati, zamerati (nekom nešto), arh. zapredati arh., nar. srati nar., kenjati nar. [1]
- iznositi nepovoljno mišljenje o nekome ili nečemu [1]
Sinonimi:
- prekorevati, zvocati, zanovetati, zakerati, gunđati, džangrizati, izvoljevati, zamerati (nekom nešto), arh. zapredati arh., nar. srati nar., kenjati nar. [1]
- kritikovati, izr. uzimati za zlo izr., prigovarati, prebacivati, iznositi kritiku, kuditi, osuđivati, napadati, kokodakati, nar. kenjati nar., budalisati, fam. drndati fam., lajati, baliti, prdlati nar., jesti govna nar., tralalakati, preklapati, govnogrizati nar., luparati, trućati, trubecati, kloparati, tlapiti, drobiti fam., balaviti, pričati tralalajke arh. izr., verglati, ret. blablablakati ret., palamuditi nar., žarg. provaljivati(se) žarg., vesti, tandrkati fam., bubetati, reg. bestijati reg., bljuzgati, trabunjati fam., frfljati, gakati, cvrkutati, prtljati, arh. praznosloviti arh., brgljati reg., govoriti bez veze, lapandati reg., leventati, laprdati fam., lupetati, bubati, tamburati, brslati reg., žuboriti, slinaviti, mlatiti, trkeljati, žvakati, gluparati fam., tupiti, budaliti, ne znati se zaustaviti, dipliti, kuretati fam., burgijati, blebetati, torokati, lupati gluposti, trkljati, govoriti koješta, benaviti reg., landarati ret., alakati reg., izvaljivati(se) žarg., lelemuditi nar., brstiti, zjaliti, beštijati reg., čantrati fam., govoriti gluposti, kreketati, valatati reg., naklapati brabonjati nar., buncati, sliniti, laminjati reg., klaparati, ne zaklapati (usta), bestinjati reg., prdeti nar., guslati, gnjaviti, bavrljati, trtljati, avetinjati reg., čapliskati reg., mlatiti praznu slamu izr., šupljirati, govoriti sve i svašta, klapusati, lopatati reg., blejati ret., valjati, drombuljati, lupati, benetati ret., baljezgati fam., mlatiti gloginje izr., srati nar., klepetati ret., nagvaždati reg., laparati, proseravati se nar., mleti, bulazniti fam., divaniti, mrmoriti, ćaskati, ćućoriti, drombuljati, tralalakati fam., pričkati fam., benaviti, brusiti jezik, četovati žarg., čavrljati, razgovarati, zbor zboriti, čangrizati, govorkati, tandrkati, prežvakavati, žrvnjati, pričuckati fam., drobiti, parlati fam., zveketati, guditi, ćakulati reg, romoriti, žlabrati fam., glabati, domunđavati se, fig. vesti fig., bubati, čegrtati, buncati, naklapati divaniti, mrmoriti, ćaskati, ćućoriti, drombuljati, tralalakati fam., pričkati fam., benaviti, brusiti jezik, četovati žarg., čavrljati, razgovarati, zbor zboriti, čangrizati, govorkati, tandrkati, prežvakavati, žrvnjati, pričuckati fam., drobiti, parlati fam., zveketati, guditi, ćakulati reg, romoriti, žlabrati fam., glabati, domunđavati se, vesti fig., bubati, čegrtati, buncati, naklapati [1]
Asocijacije:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola prigovarati
Infinitiv: prigovarati | Glagolski prilog sadašnji: prigovárajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: prigovárānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
prigovaram | prigovaraš | prigovara | prigovaramo | prigovarate | prigovaraju | |
Budućnost |
Futur I. |
prigovarat ću1 prigovaraću |
prigovarat ćeš1 prigovaraćeš |
prigovarat će1 prigovaraće |
prigovarat ćemo1 prigovaraćemo |
prigovarat ćete1 prigovaraćete |
prigovarat će1 prigovaraće |
Futur II. |
budem prigovarao2 | budeš prigovarao2 | bude prigovarao2 | budemo prigovarali2 | budete prigovarali2 | budu prigovarali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
prigovarao2 sam | prigovarao2 si | prigovarao2 je | prigovarali2 smo | prigovarali2 ste | prigovarali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam prigovarao2 | bio si prigovarao2 | bio je prigovarao2 | bili smo prigovarali2 | bili ste prigovarali2 | bili su prigovarali2 | |
Imperfekt |
prigovarah | prigovaraše | prigovaraše | prigovarasmo | prigovaraste | prigovarahu | |
Kondicional I. |
prigovarao2 bih | prigovarao2 bi | prigovarao2 bi | prigovarali2 bismo | prigovarali2 biste | prigovarali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih prigovarao2 | bio bi prigovarao2 | bio bi prigovarao2 | bili bismo prigovarali2 | bili biste prigovarali2 | bili bi prigovarali2 | |
Imperativ |
- | prigovaraj | - | prigovarajmo | prigovarajte | - | |
Glagolski pridjev radni |
prigovarao m. / prigovarala f. / prigovaralo n | prigovarali m. / prigovarale f. / prigovarala n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „prigovarati” u Hrvatskom jezičnom portalu