smrknut
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /smr̂knuːt/
- Hifenacija: smr‧knut
Pridjev uredi
smȑknūt (ćirilica смр̏кнӯт, određeni vid smȑknūtī)
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) bezvoljan, turoban, tmuran, sumoran, natmuren, neraspoložen, snužden, utučen, mrzovoljan, učmao, apatičan, slomljen, klonuo, pokunjen, depresivan, deprimiran, letargičan, melanholičan, neveseo, mrgodan, zlovoljan, namršten, kiseo, potišten, dešperatan, reg. pogružen reg., fam. šonjav fam., ekspr. satrven ekspr., skrhan ekspr., ret. čaman ret. [1]
Sinonimi:
- bezvoljan, turoban, tmuran, sumoran, natmuren, neraspoložen, snužden, utučen, mrzovoljan, učmao, apatičan, slomljen, klonuo, pokunjen, depresivan, deprimiran, letargičan, melanholičan, neveseo, mrgodan, zlovoljan, namršten, kiseo, potišten, dešperatan, reg. pogružen reg., fam. šonjav fam., ekspr. satrven ekspr., skrhan ekspr., ret. čaman ret. [1]
Asocijacije:
Deklinacija uredi
oblici neodređenog vida
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | smrknut | smrknuta | smrknuto | |
| genitiv | smrknuta | smrknute | smrknuta | |
| dativ | smrknutu | smrknutoj | smrknutu | |
| akuzativ | neživo živo |
smrknut smrknuta |
smrknutu | smrknuto |
| vokativ | smrknut | smrknuta | smrknuto | |
| lokativ | smrknutu | smrknutoj | smrknutu | |
| instrumental | smrknutim | smrknutom | smrknutim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | smrknuti | smrknute | smrknuta | |
| genitiv | smrknutih | smrknutih | smrknutih | |
| dativ | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
| akuzativ | smrknute | smrknute | smrknuta | |
| vokativ | smrknuti | smrknute | smrknuta | |
| lokativ | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
| instrumental | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
oblici određenog vida
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | smrknuti | smrknuta | smrknuto | |
| genitiv | smrknutog(a) | smrknute | smrknutog(a) | |
| dativ | smrknutom(u/e) | smrknutoj | smrknutom(u/e) | |
| akuzativ | neživo živo |
smrknuti smrknutog(a) |
smrknutu | smrknuto |
| vokativ | smrknuti | smrknuta | smrknuto | |
| lokativ | smrknutom(e/u) | smrknutoj | smrknutom(e/u) | |
| instrumental | smrknutim | smrknutom | smrknutim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | smrknuti | smrknute | smrknuta | |
| genitiv | smrknutih | smrknutih | smrknutih | |
| dativ | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
| akuzativ | smrknute | smrknute | smrknuta | |
| vokativ | smrknuti | smrknute | smrknuta | |
| lokativ | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
| instrumental | smrknutim(a) | smrknutim(a) | smrknutim(a) | |
Reference uredi
- „smrknut” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1