džukela
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /d͡ʒǔkela/
- Hifenacija: džu‧ke‧la
Imenica uredi
džùkela f (ćirilica џу̀кела)
Značenja:
Sinonimi:
- kuče, fam. džukac fam., pog. džukela pog., ker, zool. pseto zool. [1]
- prevrtljivac, nar. drkadžija nar., đavo, fam. gnus fam., bezvrednik, arh. ugursuz arh., ret. odljud ret., prevarant, balabander, reg. šuft reg., moralni imbecil, izrod, spletkaroš, nevaljalac, ljigavac fam., bezočnik, bednik, smrdljivac fam., hahar arh., stodlaka ret., drznik, rđa nar., perfidnik, đubre (od čoveka), nečasnik, kurvin sin nar., nevaljalko, pritvorica, ništarija, protuva, beskičmenjak, moralna nula, dvostruki igrač, moralno smeće, guja, životinja, uštva, probisvet, licemer, palavorda reg., nesreća, moralna nakaza, pakosnik, prepredenko, podlac, ljiga fam., bitanga, baraba, mutikaša, mekušac, pička nar., smutljivac, nitkov, dvoličnjak, prokletnik, zlobnik, stoka, antihrist, smeće, pizda nar., mufljuz, džukela, svinja, pretvorica reg., zloća, bestidnik, krmak, džukac, pseto, bezobraznik, gnjida, besramnik, nečovek, pogančina, vancaga arh., prepredenjak, mutivoda, neotesanac, hipokrit, govno nar., prasac, živina, ništavac, pokvarenjak, bruka, mamlaz, nepoštenjak, pretvornik, smrad fam., farisej arh., galijot arh., krpa (od čoveka), podmuklica, šugavac nar., hulja, fukara nar. [1]
Deklinacija uredi
deklinacija imenice džukela
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | džukela | džukele |
| genitiv | džukele | džukela |
| dativ | džukeli | džukelama |
| akuzativ | džukelu | džukele |
| vokativ | džukelo | džukele |
| lokativ | džukeli | džukelama |
| instrumental | džukelom | džukelama |
Reference uredi
- „džukela” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1