prosloviti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /proslǒʋiti/
- Hifenacija: pro‧slo‧vi‧ti
Glagol
urediproslòviti (ćirilica просло̀вити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) prozboriti, zablekati, fig. zapevati fig., otvoriti usta, zacvrkutati fig., fam. gaknuti fam., pustiti glas, izgovoriti, prosloviti, propevati fam., pog. beknuti fig. pog., lanuti fig., proustiti, zinuti fig., zagukati fig., pisnuti, probesediti, izustiti, guknuti fig., zucnuti, kukuriknuti fig., zablejati, reći, zaustiti [1]
Sinonimi:
- prozboriti, zablekati, fig. zapevati fig., otvoriti usta, zacvrkutati fig., fam. gaknuti fam., pustiti glas, izgovoriti, prosloviti, propevati fam., pog. beknuti fig. pog., lanuti fig., proustiti, zinuti fig., zagukati fig., pisnuti, probesediti, izustiti, guknuti fig., zucnuti, kukuriknuti fig., zablejati, reći, zaustiti [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola prosloviti
Infinitiv: prosloviti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: proslòvīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
proslovim | prosloviš | proslovi | proslovimo | proslovite | proslove | |
Budućnost |
Futur I. |
proslovit ću1 prosloviću |
proslovit ćeš1 proslovićeš |
proslovit će1 prosloviće |
proslovit ćemo1 proslovićemo |
proslovit ćete1 proslovićete |
proslovit će1 prosloviće |
Futur II. |
budem proslovio2 | budeš proslovio2 | bude proslovio2 | budemo proslovili2 | budete proslovili2 | budu proslovili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
proslovio2 sam | proslovio2 si | proslovio2 je | proslovili2 smo | proslovili2 ste | proslovili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam proslovio2 | bio si proslovio2 | bio je proslovio2 | bili smo proslovili2 | bili ste proslovili2 | bili su proslovili2 | |
Aorist |
proslovih | proslovi | proslovi | proslovismo | prosloviste | prosloviše | |
Kondicional I. |
proslovio2 bih | proslovio2 bi | proslovio2 bi | proslovili2 bismo | proslovili2 biste | proslovili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih proslovio2 | bio bi proslovio2 | bio bi proslovio2 | bili bismo proslovili2 | bili biste proslovili2 | bili bi proslovili2 | |
Imperativ |
- | proslovi | - | proslovimo | proslovite | - | |
Glagolski pridjev radni |
proslovio m. / proslovila f. / proslovilo n | proslovili m. / proslovile f. / proslovila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
proslovljen m. / proslovljena f. / proslovljeno n | proslovljeni m. / proslovljene f. / proslovljena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „prosloviti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1