beknuti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /běːknuti/
- Hifenacija: bek‧nu‧ti
Glagol
uredibéknuti (ćirilica бе́кнути) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) pog. izgovoriti fig. pog., progovoriti, zablejati, izustiti, prozboriti, zucnuti, prosloviti, pisnuti, reći, zaustiti, probesediti, zablekati, otvoriti usta, pustiti glas, proustiti, fig. zapevati fig., zinuti fig., zacvrkutati fig., kukuriknuti fig., lanuti fig., guknuti fig., zagukati fig., fam. propevati fam., gaknuti fam. [1]
Sinonimi:
- pog. izgovoriti fig. pog., progovoriti, zablejati, izustiti, prozboriti, zucnuti, prosloviti, pisnuti, reći, zaustiti, probesediti, zablekati, otvoriti usta, pustiti glas, proustiti, fig. zapevati fig., zinuti fig., zacvrkutati fig., kukuriknuti fig., lanuti fig., guknuti fig., zagukati fig., fam. propevati fam., gaknuti fam. [1]
Asocijacije:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola beknuti
Infinitiv: beknuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: béknūvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
beknem | bekneš | bekne | beknemo | beknete | beknu | |
Budućnost |
Futur I. |
beknut ću1 beknuću |
beknut ćeš1 beknućeš |
beknut će1 beknuće |
beknut ćemo1 beknućemo |
beknut ćete1 beknućete |
beknut će1 beknuće |
Futur II. |
budem beknuo2 | budeš beknuo2 | bude beknuo2 | budemo beknuli2 | budete beknuli2 | budu beknuli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
beknuo2 sam | beknuo2 si | beknuo2 je | beknuli2 smo | beknuli2 ste | beknuli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam beknuo2 | bio si beknuo2 | bio je beknuo2 | bili smo beknuli2 | bili ste beknuli2 | bili su beknuli2 | |
Aorist |
beknuh | beknu | beknu | beknusmo | beknuste | beknuše | |
Kondicional I. |
beknuo2 bih | beknuo2 bi | beknuo2 bi | beknuli2 bismo | beknuli2 biste | beknuli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih beknuo2 | bio bi beknuo2 | bio bi beknuo2 | bili bismo beknuli2 | bili biste beknuli2 | bili bi beknuli2 | |
Imperativ |
- | bekni | - | beknimo | beknite | - | |
Glagolski pridjev radni |
beknuo m. / beknula f. / beknulo n | beknuli m. / beknule f. / beknula n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „beknuti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1