prozboriti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /prozbǒriti/
- Hifenacija: pro‧zbo‧ri‧ti
Glagol
urediprozbòriti (ćirilica прозбо̀рити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) prozboriti, zablekati, fig. zapevati fig., otvoriti usta, zacvrkutati fig., fam. gaknuti fam., pustiti glas, izgovoriti, prosloviti, propevati fam., pog. beknuti fig. pog., lanuti fig., proustiti, zinuti fig., zagukati fig., pisnuti, probesediti, izustiti, guknuti fig., zucnuti, kukuriknuti fig., zablejati, reći, zaustiti [1]
Sinonimi:
- prozboriti, zablekati, fig. zapevati fig., otvoriti usta, zacvrkutati fig., fam. gaknuti fam., pustiti glas, izgovoriti, prosloviti, propevati fam., pog. beknuti fig. pog., lanuti fig., proustiti, zinuti fig., zagukati fig., pisnuti, probesediti, izustiti, guknuti fig., zucnuti, kukuriknuti fig., zablejati, reći, zaustiti [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola prozboriti
Infinitiv: prozboriti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: prozbòrīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
prozborim | prozboriš | prozbori | prozborimo | prozborite | prozbore | |
Budućnost |
Futur I. |
prozborit ću1 prozboriću |
prozborit ćeš1 prozborićeš |
prozborit će1 prozboriće |
prozborit ćemo1 prozborićemo |
prozborit ćete1 prozborićete |
prozborit će1 prozboriće |
Futur II. |
budem prozborio2 | budeš prozborio2 | bude prozborio2 | budemo prozborili2 | budete prozborili2 | budu prozborili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
prozborio2 sam | prozborio2 si | prozborio2 je | prozborili2 smo | prozborili2 ste | prozborili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam prozborio2 | bio si prozborio2 | bio je prozborio2 | bili smo prozborili2 | bili ste prozborili2 | bili su prozborili2 | |
Aorist |
prozborih | prozbori | prozbori | prozborismo | prozboriste | prozboriše | |
Kondicional I. |
prozborio2 bih | prozborio2 bi | prozborio2 bi | prozborili2 bismo | prozborili2 biste | prozborili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih prozborio2 | bio bi prozborio2 | bio bi prozborio2 | bili bismo prozborili2 | bili biste prozborili2 | bili bi prozborili2 | |
Imperativ |
- | prozbori | - | prozborimo | prozborite | - | |
Glagolski pridjev radni |
prozborio m. / prozborila f. / prozborilo n | prozborili m. / prozborile f. / prozborila n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „prozboriti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1